Pazin 12.3°C u 06:27 sati

Draguć

Draguć - istarski Hollywood

Iza sedam gora, u najdubljoj unutrašnjosti Istre, na pola puta između Pazina i Buzeta odjednom izranja - Draguć. Smješten usred ničega i stiješnjen na hrptu brežuljka svojim vas skladnim starinskim vizurama naprosto mami. Zbog mnoštva filmova koji su ovdje snimljeni, i filmskih zvijezda koje su njegovim ulicama kročili, već mu se dugo tepa – istarski Hollywood. Ali nije Draguć samo kulisa. Uzvišeno šarenilo freskama ukrašenih crkava i njihovo sakralno blago meta su znatiželjnih izletnika, a udobni smještajni objekti pružaju mogućnost i Vama da u tišini koja vlada budete - u glavnoj ulozi.

Tišina – snima se!

>>> Filmovi snimani u Draguću

Kroz povijest

Današnji je Draguć nastao oko istoimenog srednjovjekovnog Kaštela koji je danas gotovo potpuno uklopljen u arhitekturu kasnijih razdoblja. Postojao je međutim još stariji Draguć, oko 2 km istočnije, na samom vrhu najvišeg brda ovog dijela Istre. To se brdo naziva Stari Draguć, a dosadašnja istraživanja su pokazala da se radi o brončanodobnoj ilirskoj gradini, jednoj od 350 koje su evidentirane u Istri. Stari Draguć se ističe među njima po svom položaju na čak 503 m nm.

Draguć je spomenut 1102. godine kao Dravuie u darovnici istarskog markgrofa Ulricha akvilejskim patrijarsima, a kasnije je, kao dio buduće Pazinske knežije pripadao Goričkim grofovima, pa je stoga 1374. zajedno sa čitavom Knežijom na temelju nasljednog ugovora o pripao Austrijskoj kući, odnosno Habsburgovcima. Kao mjesto na granici njihovog posjeda bio je česta meta razaranja pa su ga napadali i naselje oko kaštela palili i razarali i Turci (1483., 1511.) i Venecijanci (1421., 1508., 1511.)., a kad je konačno 1523. pripao Veneciji – i Uskoci i Austrijanci i Hrvati predvođeni Wolfganfom Frankopanom (1616). Ono što su započeli ratovi nastavila je u više navrata kuga, a dovršila 1855. kolera koja je desetkovala stanovništvo. Pravo je čudo što je gradić opstao i što se toliko toga sačuvalo do današnjih dana.

Veliku su ulogu u životu srednjovjekovnog Draguća imale laičke udruge – bratovštine, kojih je bilo dvanaestak, a brinule su, osim svaka o svom oltaru, i o drugim aspektima srednjovjekovnog života. Glavnu je riječ u svjetovnim stvarima imao izabrani župan, a u crkvenim «farman» - župnik, koji je često preuzimao i ulogu notara, pišući glagoljicom. Šarenim inicijalima ukrašen Dragućki glagoljski brevijar iz 1407. koji je bio u upotrebi u crkvi svetog Križa u Draguću, danas se čuva u arhivu HAZU u Zagrebu.

Šetnja gradom

Za potpun doživljaj Draguća preporučamo da posjetite unutrašnjost barem jedne o četiri dragućske crkve. Obratite se stoga obitelji Zaneli koja stanuje uz glavni trg, odmah do župne crkve, na adresi Draguć 23 (tel: 052 665 183).
Grobljanska crkva Svetog Elizeja (1) najstarija je crkva u mjestu. Građena je kamenjem različite boje koje je planski posloženo u dekorativne slojeve, što je jedinstveni slučaj u Istri, a upućuje na duboku starinu i na bizantske utjecaje, baš kao i svetac kome je posvećena. Unutrašnjost crkve ukrašena je romaničkim zidnim slikama iz kraja 13. stoljeća, a rad su nepoznatog majstora. Kao i velika većina oslikanih crkvica u Istri i ova je morala u 16. stoljeću biti usklađena s odlukama crkvenog koncila, te su zidovi premazani slojem bijele boje i freske sakrivene. Otkrivene su tek 1947. a restaurirane od 1986. do 1988. Tijekom radova na restauraciji fresaka otkriveno je da se ispod njih nalazi još jedan stariji sloj slika, a postolje oltara zapravo je starorimski spomenik.

Crkva svete Krunice ili Gospa od Ružara sagrađena je 1641. godine na mjestu starije crkve. U njoj je danas pohranjena prava mala riznica umjetnina koja se sastoji od oltarnih slika i pet lijepo sačuvanih drvenih oltara koji su nekad bili u upotrebi u dragućkim crkvama. Među njima je i oltar danas nepostojeće crkve svetog Silvestra na Starom Draguću.
U glavnoj, kamenom popločanoj ulici koja vodi na glavni trg prevladavaju barokne i klasicističke građevine među kojima je kuća kapetana Draguća.

Glavna ulica završava na prostranom trgu kojim dominira zvonik župne crkve sagrađen 1844. godine. Sklad fasada iz XIX stoljeća upotpunjavaju ogromna stabla ladonje ispod kojih se nalazi stari kameni stol - simbol nekadašnje gradske samouprave, te zanimljiva funtana iz 1888. Na jugozapadnom se dijelu trga pruža prekrasan panoramski pogled na Grimaldu i jezero Butoniga, a dojam naglašava Renesansna  kula koju je u XV st. dao sagraditi venecijanski providur Francesco Basadonna, koja je i danas omiljeni vidikovac. Na zidu pored stepenica je ugrađen grb Basadone, a ispod njega i posveta kojom je dragućka općina ovjekovječila svoju zahvalnost tom graditelju obrambenih zidina. S desne strane stepenica ugrađen je reljef lava svetog Marka - simbol Venecije.

Župna crkva Svetog Križa potječe iz XV st. ali je kasnije više puta nadograđivana. Oprema crkve potječe uglavnom iz XIX stoljeća a pažnje je vrijedna oltarna slika koju je naslikao Venerio Trevisan (1797. – 1871.) slikar iz Vodnjana, aktivan u Istri polovinom XIX stoljeća, čija se brojna djela mogu naći diljem Istre (Vodnjan, Pazin, Rovinj, Marčana, Krnica, Hreljići, Kanfanar). Prema najnovijim istraživanjima upravo na platou na kojem je danas župna crkva Sv. Križa treba tražiti ostatke nekadašnjeg kaštela. I zaista: primjetit ćemo da se crkva sjeveroistočnim kutom naslanja na temelje jedne od porušenih kula bivšeg kaštela. Ostaci kaštela su još vidljiviji na zidu u kojem je prolaz s lučnim vratima kojim od crkve dolazimo u sotoportik, gdje i danas pri vrhu zida vidimo nekadašnje prsobrane, danas zazidane. Takav način zidanja prisutan je i kod drugih obližnjih  kaštela (Posrt, Gradinje, Grdoselo, Kršan, Pazin), te ga stručnjaci datiraju u 14. stoljeće. Iznad sotoportika nalazio se fontik, odnosno gradsko spremište za brašno i žitarice, koje je čuvano za slučaj nerodnih godina, rata i gladi. U vrijeme vladavine Venecije seljaci su bili obavezni čak 30% svog uroda pohranjivati u fontik i to po cijeni ispod tržišne.
Kroz slikoviti dragućski sotoportik izlazimo na drugi kraj Draguća do crkve svetoga Roka.

Crkva Svetog Roka je sagrađena početkom XVI stoljeća. Tu je bio nekad glavni ulaz u Draguć, te je crkvica na tom mjestu zapravo štitila naselje od kuge, kako se onda vjerovalo. Unutrašnjost je potpuno oslikana zidnim slikama (freskama) koje je u dva navrata, 1529. i 1537. izradio majstor Anton s Padove i to posvjedočio jednom glagoljskim, a jednom latiničnim natpisom. Nije on bio iz Padove u Italiji, već iz današnje Kašćerge, mjestašca koje se vidi golim okom sa vrata crkvice, zagledate li se pogledom preko jezera. Istom se autoru pripisuje i oslikavanje crkve Sv Roka u Oprtlju, a najpoznatiji je po Humskom triptihu – jedinoj poznatoj srednjovjekovnoj slici domaćeg slikara u Istri. Freske u crkvi Sv Roka nisu kao većina istarskih crkava naknadno pokrivane bojom pa je njihov kolorit ostao gotovo u cijelosti sačuvan, osim što su polja koja su slikana olovno bijelom bojom zbog djelovanja vlage postala - crna.

Lokalna gourmet lista

Restorani, konobe, pizzerije

Maslinari

Kuća fresaka

U glavnoj ulici u Draguću, u nekadašnjim prostorijama škole, uređena je nedavno Kuća fresaka, koja se za sada koristi kao izložbeni, kongresni i multimedijski prostor, a u budućnosti će u njoj biti i turistički info punkt koji će brojnim posjetiteljima ovog slikovitog gradića približiti kulturnu i turističku ponudu svog kraja, među kojom crkve sa srednjovjekovnim freskama zauzimaju posebno mjesto. >više

Copyright Central Istria 2014. - 2017.