Pazin 23.1°C u 04:28 sati

Lindar

Dok se sa sjeveroistoka cestom kroz dolinu Pazinčice približavamo Pazinu ugledat ćemo ispred sebe na vrhu brijega kako iz guste šume proviruje lindarski zvonik, kao da nas promatra. Sjetimo se toga kad budemo posjetili to prastaro mjesto. Takav je istaknuti stražarski položaj zasigurno jedan od glavnih razloga postanka Lindara, nekada jakim zidinama i kulama opasane utvrde koja je čuvala prilaz Pazinskom kaštelu, od kojeg je udaljena tek 2,5 kilometra. Zbog istog razloga proučavatelji starina tvrde da je na istom mjestu moralo postojati i prapovijesno naselje, ali do dana današnjeg nisu pronašli čvrste materijalne dokaze, osim fragmenta keramike i ulomka nekog željeznog predmeta na susjednom vrhu, gdje se danas nalazi lindarsko groblje.

Sa lindarskog su vidikovca branitelji promatrali mnoge burne događaje koji su se odvijali u dolini ispod njih: vidjeli su kako je 1463. krčki grof Ivan Frankopan sa svojim vojnicima devastirao Cerovlje i Zarečje, te krenuo prema Pazinskom kaštelu, ali ga na poslijetku ne napada već skreće prema slabije zaštićenoj Kašćergi i Sovinjaku. Pratili su prodore i pokrete Turaka, koji su se 1501. utaborili u neposrednoj blizini Lindara, uz današnju cestu prema Velanovom brijegu. Sa strepnjom su pratili akciju kapetana Lazarića u zoru 4. rujna 1813. kada se sa samo 47 vojnika i uz pomoć mnoštva seljaka, koji su bili zaduženi da prave buku, napao pod Lindarom francusku vojsku i natjerao ih u bijeg prema Pazinu, te time vratio čitavu Istru pod okrilje Austrije. I Lindarke su tada, kažu, dale doprinos ratnom lukavstvu Lazarića tako što su postavile svoja vretena da vire sa zidina i daju dojam da se radi o dobro branjenoj utvrdi.

Ali, imao je Lindar i svoju drugu stranu, okrenutu plodnoj zemlji, kako nam već nagovješta ilustracija iz djela baruna Valvasora ("Slava Vojvodine Kranjske“) na kojoj vidimo da je svaki komadić zemlje oko utvrde obrađen. Iako je po broju stanovnika Lindar bio tek sedmo mjesto u Pazinskoj knežiji, po gospodarskoj je snazi bio drugi, odmah iza obližnjeg Gračišća. I Prospero Petronio je u svom djelu primijetio: „Zemlja daje velike količine izvrsnih vina, obilje žitarica i krme na mnogobrojnim pašnjacima“.

Crkva sv. Katarine

Crkva svete Katarine, sagrađena je 1392 godine, te je sve do 1860. godine služila kao župna crkva. Najpoznatiji je kulturni spomenik Lindara zbog neobične i jedinstvene freske „Živi križ“ koja se nalazi u unutrašnjosti. Freska je naslikana 1409. godine kako nam svjedoči glagoljski natpis na slici, a prikazuje alegorijski prikaz scene Raspeća, pri čemu se krakovi križa pretvaraju u četiri žive ruke. Nedavnim restauracijama otkriveni su ostaci fresaka i na zidu svetišta, a prikazuju scenu Judinog poljupca. Na pročelju crkvice je preslica bez zvona, a ispred crkve je pridodan trijem s gotički profiliranim prolazima. Drveni rezbareni oltar potječe iz 1770., a oltarna slika iz XVII.st.

Potpun doživljaj freske dobit ćemo ako sa sobom uzmeno opis i tumačenje koje je još 1951. publicirao dr. Branko Fučić: "Među brojnim srednjovjekovnim spomenicima zidnog slikarstva u Istri svraća na sebe posebnu pažnju gotovo nepoznato djelo na ziđu kapele sv. Katarine u Lindaru. I svojim slikarskim osobinama i svojim sadržajem ono je jedinstveno u baštini naše kulturne i umjetničke prošlosti. Iako srednji lik na toj slici predstavlja Krista, razapeta na križu, ona ipak ne prikazuje Raspeće u onom obliku, u kakvom smo ga navikli gledati na slikama u našim crkvama. U Lindaru nije prikazano Raspeće kao povijesni događaj na brdu Kalvariji, gdje se u času Kristove smiriti vide pod drvom križa Bogorodica, sv. Ivan, žene, Židovi i vojnici. ....>>> više

Crkva sv. Sebastijana

Crkva sv. Sebastijana nalazi se na malenom trgu, uz ulicu koja od Sv. Katarine vodi do župne crkve Sv. Mohora i Fortunata. Dao ju je 1559. sagraditi Lindarac Ivan Jedrejčić, kako svjedoči dvojezični i dvopismeni (latinski i glagoljski) natpis ugrađen u pročelje. Natpis je djelomično oštećen, odnosno izlizan od konopaca kojim su pokretana zvona. U unutrašnjosti je vidljiv mali drveni oltar, sa baroknom oltarnom slikom, iza koje se nazire zidna slika na kojoj je dio prikaza sv. Pavla. Mišićava nadlaktica, oblikovanje draperije pripijene uz tijelo i karakteristični kolorizam otkrivaju poteze majstora Dominika. Odmah do crkve je sve do prije pedesetak godina bila gradska lođa iz XVII stoljeća, sa tri arkade, koja je zbog dotrajalosti porušena, a ostalo je samo popločenje koje zorno pokazuje njen položaj. Tu su se vjekovima sastajali lindarski suci i župani, te javno donosili odluke.

Lindarska Forteca

Plato na kojem se danas nalazi župna crkva Svetog Mohora i Fortunata, zapravo je prostor na kojem se nalazio nekadašnji lindarski Kaštel ili kako Lindarci kažu - "Forteca". Pred kaštelom je bio dubok jarak, koji bi se po potrebi napunio vodom. Ostaci kaštela su zapravo vidljivi i danas: primjetit ćemo čvrste zidine i kule ako se pažljivo približimo rubu platoa i pogledamo prema dolje. Lijevo, na nekadašnjoj sjeverozapadnoj okrugloj kuli kaštela, koja je danas uređena kao mali vidikovac, pažnju nam privlači stari brončani top uperen u dolinu. Kažu da je iz doba Napoleona, međutim, potječe još iz XVI ili XVII stoljeća, a na ovo je mjesto postavljen nakon proslave gradnje novog lindarskog zvonika 1906.

Tada je top trebao svojim pucnjem uveličati proslavu. Međutim, nestručno je napunjen te su dijelovi topa raspršili lindarskom okolicom. Ako prošećemo oko crkve vidjet ćemo ostatke još jedne okrugle kule na sjeveroistočnom dijelu. Ostatke četverokutne kule i dijela gradskih zidina vidjet ćemo tek ako na mjestu gdje se danas nalazi dječje igralište provirimo preko ograda dvorišta. Na tom je mjestu položen i veliki mlinski kamen koji nas potsjeća na još jednu djelatnost kojom su se Lindarci vjekovima bavili, a to je mljevenje žita u vodenicama koje su se nalazile na Velikom potoku podno Lindara i na Pazinčici.

Župna crkva Sv. Mohora i Fortunata

Župna crkva sv. Mohora i Fortunata nalazi se na krajnjem sjevernom rubu naselja, unutar prostora nekadašnjeg kaštela. Izgrađena je na mjestu starije crkve, a obnovljena i proširena 1860. pri čemu se koristio materijal sa još dvije starije lindarske crkve. Trobrodna je, s pet oltara iz XVIII. i XIX.st., te mnogim slikama i kipovima, škropionicom iz 1604. Zvonik ispred crkve, visok 30 m, izgrađen je 1906.

Crkva sv. Martina

Crkva sv. Martina nalazi se na Lindarskom groblju, oko 800 metara zapadno od mjesta. Sagrađena je u XIV stoljeću u romaničkom slogu i bila je sve do nedavno prekrivena kamenim pločama (škriljama). Na vrhu pročelja je preslica za zvono, ali ni ovdje nema zvona. Unutrašnjost crkve je vrlo jednostavna. Na podu crkve je nadgrobni natpis popa Matušića iz 1588. pisan glagoljicom, a zanimljiv je i dubokim reljefom izrađen nadgrobni spomenik bez natpisa koji prikazuje dvoglavog orla. Možda se radi o grbu plemićke porodice Flangini, koji su od 1644. do 1660. bili vlasnici Pazinske knežije, a povremeno su boravili u Lindaru gdje su imali ljetnikovac.

Glagoljaški Lindar

U Lindaru se od pamtivijeka "glagoljalo", odnosno bila je u upotrebi glagoljica - najstarije slavensko pismo. Osim originalnih u kamenu urezanih glagoljskih natpisa u crkvama Svetog Martina i Svetog Sebastijana, i Sv Mohora i Fortunata, zabilježeni su i grafiti na freskama u crkvi Svete Katarine. Matične knjige Lindara su od uvođenja 1590. pa sve do 1667. godine pisane također glagoljicom, a u Lindaru je u 15. stoljeću djelovao i pop glagoljaš Petar Fraščić koji nam je u naslijeđe ostavio jedini do sada poznati komentirani glagoljski psaltir, kojeg je 1463. napisao za "kubedskog plovana Matiju", što je opisao ovim riječima: «To pisa pop Petar s grešnim pridjevkom Fraščić komu je zemlja mat, a otačatstvo grob, a bogatstvo grijesi...» «... Pisah ja v Lindare sedešći, i v to isto ljeto biše po Istre malo žita i gladno biše i ja dovole krat lačan bih...».
Danas se ovaj glagoljski rukopis čuva u Nacionalnoj biblioteci u Beču, te je dostupan javnosti u digitalnom obliku.

(>>> Psalterum Vindobonense).

 

Vila Baxa

Neposredno uz crkvu sv Katarine nalazi se neobična zgrada koja na svom vrhu ima krunište, kojim se ističe izdaleka u panorami Lindara. Na ulazu u dvorište nalazi se monumentalni luk a visoko na fasadi je vidljiv rustikalan kameni reljef lava svetog Marka, simbola Venecije. Ta je vila nekad pripadala uglednoj porodici Baxa, porijeklom iz Lindara. Sagradio ju je u XIX stoljeću admiral doktor Romano Baxa, nekad zapovjednik ratnog broda, a kasnije dugogodišnji štabski liječnik ratne mornarice. I njegov je sin Carlo (1875. – 1951.) započeo uspješnu vojnu karijeru kod mađarskih Husara, bio je poznat i kao dobar jahač i predsjednik jahačkog društva. Međutim, napustio je vojnu karijeru i povukao se u Lindar, u vilu svojih roditelja, gdje se posvetio obrađivanju zemlje i uzgoju stolnog grožđa, te  tu dovršio svoje nikad objavljeno, ali često citirano djelo o istarskim grbovima.

Copyright Central Istria 2014. - 2017.