Pazin 6.3°C u 07:37 sati

Rakotule

Povijest

Rakotule je zajedničko je ime za više manjih sela i zaselaka u današnjoj općini Karojba smještenih sjeverno od ceste koja iz Karojbe vodi prema Višnjanu: Konobare, Kramare, Kuzme, Martinele, Miliće, Močitad, Nadaline, Pahoviće, Pupičiće, Radoslave, Rapke i Špinovce. Špinovci su jedini zaselak koji ne pripada župi Sv. Roka već župi Sv. Vitala. Centar župe je istoimena crkva čiji skladan kameni toranj ugledamo čim sa glavne prometnice skrenemo u Rakotule.

Rakotule se prvi puta spominju u 13. st. Talijanski naziv  Racotole di Montona odaje nam usku povezanost sa obližnjim Motovunom, koji se sa odavde sa više mjesta vidi «kao na dlanu». Te veze sežu daleko u prošlost, kada su motovunske plemićke obitelji tu imale svoje posjede: Dolzan, Pramperga (ili Pamperga), Polesini i Barbo. Svoje je posjede u Rakotulama imao i motovunski Kaptol, a najviše im je prihoda čini se donosila šuma na padinama prema potoku Krvaru. Drvena građa se rijekom Mirnom transportirala do mora pa u Veneciju i koristila se pri gradnji brodova snažne mletačke flote koja je gospodarila Jadranom.

Župna crkva svetog Roka

Rakotule se kao župa spominju od 1580. te iz tog vremena najvjerojatnije potječe i crkva. Bilo je to razdoblje čestih epidemija kuge i kolere u Istri, pa ne čudi da su Rakotuljani upravo Svetog Roka, zaštitnika od tih bolesti uzeli i za zaštitnika svoje župe. Od tada do danas je crkva više puta proširivana i nadograđivana, a novo pročelje izrađeno od domaćeg kamena iz Močitada potiče iz 1934. U zid stare sakristije ugrađena je kamena niša ukrašena reljefnim prikazima s natpisom iz 1560. što daje naslutiti da je crkva još starija.

To potvrđuje i još uvijek vidljiv luk romaničke apside. Ta je prvobitna crkva bila oslikana freskama, čiji je jedan fragment otkriven prilikom radova u unutrašnjosti crkve 1958 godine, te je zajedno sa slojem žbuke prebačen na platno i učvršćen. Danas se čuva u Poreču, u biskupijskom muzeju. Uz crkvu je 1850. podignut 22 metra visok zvonik.

Crkva svetog Nikole

Crkva Sv. Nikole nalazi se na mjesnom groblju oko kilometar daleko od župne crkve u pravcu sjeverozapada. Već sam smještaj prastare crkvice u krajoliku, okružene kamenim zidom i u društvu čempresa, sa širokim pogledom na prostranu dolinu Mirne ne može nas ostaviti ravnodušnima. Sagrađena je u XIV stoljeću, a u XV stoljeću je produžena u prednjem dijelu. Obje faze gradnje obilježava po jedan kameni grb plemićke obitelji Barbo sa uzdignutim lavom i dijagonalnom gredom. Ta je razgranata plemićka obitelj imala brojne posjede u Istri i dala je više crkvenih dostojanstvenika, kapetana, i jednog Papu - Paolo II (1446.). Nije stoga čudo da su za oslikavanje unutrašnjosti male seoske crkve na svom posjedu mogli angažirati vrhunske slikare svog vremena.

Iz nekoliko su sačuvanih polja stručnjaci procijenili da se vjerojatno radi o dvojici talijanskih slikara, koji su djelovali pod utjecajem Giotta. Sačuvane freske prikazuju Maiestas domini (Krista na prijestolju), te prizore iz legendi o svetom Nikoli: Rođenje sveca, Sv. Nikola obara Artemidino drvo i Zlatnu legendu. Ta legenda opisuje dobročinstvo sveca koji je jednom siromašnom plemiću tri noći kroz prozor ubacivao po vrećicu zlatnika, kako bi mogao svojim kćerima osigurati dostojan miraz. Nepoznati je glagoljaš uparao u oslikanu žbuku grafit slijedećeg sadržaja: Daj meni niki so(l)din, Miko, tako ti Boga!

Za posjet crkvi obratite se gđi Olgi Močibob u selu Kramari br. 15 (tel. 052/683 153)

Crkva Sv. Magdalene (Svetog Blaža)

Nalazi se u zaselku Pahovići (Konobari). Sagrađena je također u XII stoljeću, ali je kasnije više puta pregrađivana. Posvećena je i Sv. Mariji od Karmela. Veleposjednik Raguzzi iz obližnje Vižinade (podrijetlom iz Dubrovnika) koji je oko crkvice imao svoje posjede dao je crkvu 1770. potpuno preurediti, i odredio joj novog zaštitnika – svetog Blaža. S vremenom je svetkovanje ovog sveca preraslo u najveću godišnju proslavu u Rakotulama.

Don Luka Kirac

(Medulin, 1860. – Rakotule, 1931.) Svećenik, narodnjak, povijesničar-amater, neumorni proučavatelj istarske povijesti i borac za malog čovjeka, Don Luka Kirac, trn u oku austrijskih, a kasnije i talijanskih fašističkih vlasti, bio je prisiljen napustiti rodnu župu Medulin, te je nakon godina izgnanstva premješten (zatočen) u Rakotule gdje je proveo posljednjih desetak godina života kao mjesni župnik.

Tu je dovršio svoje Crtice iz istarske povijesti (1928) u kojima se obračunava sa tendencioznim iredentističkim tumačenjem povijesti Istre, koja prešućuje i ignorira činjenice koje ukazuju na duboko ukorijenjeno slavenstvo ovih prostora. Don Luka je oko 1925. godine otkrio zidne slike u crkvi Sv. Nikole. O njegovoj povezanosti s lokalnim pukom i danas kruže brojne priče među mještanima, a najviše se pamti epizoda iz 1921. kada su se na dogovoreni znak zvona s tornja Sv. Roka mještani organizirano i oružjem suprotstavili pokušaju fašista da zatoče njihovog župnika i spale njegove knjige.

Copyright Central Istria 2014. - 2017.