Lupoglav

Lupoglav je smješten na raskrižju prometnih puteva gdje se od pravca Trst - Rijeka odvaja pravac koji vodi prema središtu poluotoka. Danas je to sjedište općine koja se proteže sve do obronaka Učke i Ćićarije i na jug do Boljunskog polja. Naselje je to prepuno novijih samostojećih kuća, smještenih oko prometnice, ali bez prepoznatljive vertikale zvonika koji bi nas drugdje u Istri odmah upozorio na centar naselja.

Kako to? Da bi shvatili sadašnje stanje potrebno je podignuti pogled prema strmim obroncima Ćićarije i potražiti pogledom uzvišenje na kojem je još polovinom 17. stoljeća stajao dvorac Mahrenfels, sjedište Lupoglavske gospoštije. Taj se dvorac nalazio oko 1,5 km istočno od današnjeg naselja.

Oko 350 metara od željezničke stanice prema istoku naići ćemo s lijeve strane na staro zdanje okruženo visokim kamenim zidom. To nije stari Mahrenfels već ladanjski dvorac plemićke obitelji Brigido, kojeg su sagradili nakon što su 1634. kupili Lupoglavsku gospoštiju i odlučili napustiti stari dvorac koji se nalazio na brijegu. Grof Pompeo I Brigido bio je austrijski državni tajnik.

Njegov nasljednik i nećak Pompeo II Brigido je od 1787. do 1804. guverner i vojni zapovjednik Trsta. Lupoglav je bio u vlasništvu porodice Brigido sve do 1883. Na svom su imanju uspješno uvodili nove načine proizvodnje naročito u stočarstvu, npr. uzgoj merino ovce, egipatske ovce i angorske koze. Bio je to idealan model imanja toga vremena, te su istarski posjednici slali tu svoje nasljednike da nauče praktične poslove vezane za upravljanje imanjem, poljoprivredu i seosko gospodarstvo, da bi jednog dana i sami postali sposobni upravitelji. S druge strane, grofovi Brigido su ostali zapamćeni po brutalnom stavu prema svojim podanicima, koji su bili prisiljeni dizati pobune, kao npr. 1847. godine.

Od kaštela Brigido nastavljamo dalje cestom još 100 metara do raskrsnice gdje skrećemo lijevo. Nakon još 150 m odvaja se desno cesta za Brest. Oko 500 m dalje prema Brestu dolazimo do mjesnog groblja u Mariškićima. Od zapadnog ulaza u groblje uzbrdo vodi stari kolski put kojim nakon 500 m stižemo do ostataka utvrde Mahrenfels. Primijetit ćemo kako je puteljak na pojedinim mjestima doslovno uklesan u živu stijenu, a ponegdje prepoznajemo i pravilno razmaknuta udubljenja, nastala od kotača zaprežnih kola.
Više o zanimljivoj povijesti Lupoglava OVDJE

Smješten ispod obronaka Ćićarije, Lupoglav je idealno polazište za mnogobrojne označene planinarske staze. Područje općine obuhvaća i dio parka prirode Učka koji svojom prirodnom različitošću i bogatstvom živog svijeta očarava u svako doba godine. Krenete li iz Lupoglava, Semića, Bresta pod Učkom ili Mariškići put će vas dovesti do najljepših vrhova naših gora s kojih se proteže prekrasan pogled na istarski poluotok, Kvarnerski zaljev, Velebit, planine Gorskog kotara, a za vedrog dana vidik seže do Julijskih Alpi i Dolomita.
Pregled planinarskih staza (HGSS Turističko planinarska karta Ćićarije) možete naći ovdje. Informacije gdje kupiti topografsko-turističku kartu PP Učke nalaze se na stranicama Parka prirode Učka.

Naselje Boljun smješteno je na brežuljku iznad plodne doline Boljunskog polja i toka Boljunčice. Mjesto je bilo naseljeno još u prapovijesti, a brojni su i arheološki nalazi iz rimskog razdoblja i ranog srednjeg vijeka. Od 12. do 14. st. bio je pod vlašću akvilejskih patrijarha, a od 15. st. u sklopu je Pazinske knežije. Glavna ulica s dugačkim nizovima kuća proteže se duž sljemena brežuljka. Sačuvan je srednjovjekovni kaštel s kružnim i četverokutnim kulama, skladište za desetinu na glavnom gradskom trgu, s gradskom ložom u prizemlju. U sklopu cjeline nalaze se i crkva Sv. Kuzme i Damjana, crkva Sv. Fabijana i Sebastijana, te crkva Sv. Jurja iz 16. st., proširena u 17. stoljeću kada se gradi i zvonik.Pogled se proteže na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke nad njom. Tradicionalna jela možete kušati u Boljunskoj konobi

PRIČA O BOLJUNU

Brest pod Učkom, nalazi se na 590m nadmorske visine, na visoravni ispod obronaka brda Šebrn (818m). U prošlosti je pripadao vranjskom području, a u 16. st. koloniziran je morlačkim žiteljstvom (tzv. Ćićima). Na ovom području postoji niz zanimljivih špilja i gradina, a nakon većih kiša na obližnjoj stijeni iznad naselja teče slap. Od tu kreću i planinarske staze prema Učki (Vojak, Poklon) te vrhovima Ćićarije (Veliki i Mali Planik)

Prvi se put spominje 1523. u urbaru Lupoglavske gospoštije kao Nidrdorff (Niederdorf), ali je postojala i prije kao seoski dio lupoglavskoga kaštela (zajedno s Gorenjom Vasi. Nakon P. Kružića, vlasnici gospoštije bili su obitelji Sincovich, Eggenberg i Brigido. Župna crkva sv. Martina sagrađena je 1808 (za Pompea Brigida, vlasnika Lupoglavske gospoštije) na mjestu prijašnje, iz XVI.st., o kojoj svjedoči glagoljski natpis s imenima majstora-graditelja, župnika i župljana (1551). Na groblju je mala crkva sv. Ivana Evanđelista iz 1581. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom i stočarstvom.

Semić ili Semići (stariji nazivi: Stinich, Simich, Zemitz, Semiczz) je malo naselje 2 km sjevernije od Lupoglava, smješteno na padinama Ćićarije, iznad prolaza koji se sa sjevera spušta u dolinu Boljunščice. Za vrijeme Osmanlijskih napada, mnogobrojne izbjeglice iz Dalmacije tu su našle svoje utočište.
U mjestu se nalazi kapelanijska crkva Sv. Lovre iz 18.stoljeća, oko koje je mjesno groblje. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom, a na okolnim livadama često možete vidjeti idilični seoski prizor - brojnu stoku, uključujući i istarske krave kako pasu. 
Također, od tu možete krenuti planinarskim stazama u otkrivanje netaknute prirode Ćićarije i Učke. Tabela s planinarskom kartom nalazi se ispod crkve.

Naselje se nalazi 5 km jugoistočno od Lupoglava. Prvo naselje bila je stara utvrda nastala na strateški zanimljivome i važnom mjestu, na uskoj izbočenoj stijeni koja je s tri strane okružena provalijama bujičnih potoka koji se slijevaju s Učke. Oko 1700. g. je već bila u ruševinama. Sjeverno od utvrde nalazila se crkva sv. Petra i Pavla, no i ona je srušena u II svjetskom ratu te je temeljito obnovljena 1997. godine.
Nedaleko mjesta nalazi se jedan od najaktraktivnijih lokaliteta Parka Prirode Učka - kanjon Vele (ili Vranjske) drage, prirodni fenomen i rezervat prirodnog porijekla kojeg su prirodne sile – potresi, vjetrovi, sunce i voda – započele oblikovati još u doba krede. Više o ovom čudnesnom lokalitetu možete saznati na geološko poučnoj stazi Vela draga